Iznimno lagano i nije masno. - Vlaži i njeguje kosu. - Vlaži i njeguje kožu.

Aloe je autohtona u sušnim dijelovima Afrike, posebice u provinciji Cape u južnoj Africi te u planinama tropske Afrike. Prema povijesnim izvorima Aristotel je nagovorio Aleksandra Velikog na osvajanje otoka Sokotre u Indijskom oceanu kako bi imali dosta aloe za svoje ranjene vojnike tijekom vojnih pohoda. Aloe je autohtona u sušnim dijelovima Afrike, posebice u provinciji Cape u južnoj Africi te u planinama tropske Afrike. Prema povijesnim izvorima Aristotel je nagovorio Aleksandra Velikog na osvajanje otoka Sokotre u Indijskom oceanu kako bi imali dosta aloe za svoje ranjene vojnike tijekom vojnih pohoda.

Argan je dugogodišnji grm ili drvo, koje živi otprilike 150 do 200 godina. Inače sadrži impresivnu količinu vitamina i koristi se i u proizvodima za uređenje kose, poput laka za kosu ili gela. - Vlaži, revitalizira i štiti kosu od klora, kemijskih bojila i proizvoda za uređivanje kose. - Sadrži F, E i A vitamine - Ima antiupalna svojstva. - Bogat je polizasićenim mastima, fenolima i triterpenima. - Vraća vlagu i sjaj suhe i oštećene kose. - Pomaže se osloboditi svrbeži uzrokovane prhuti. - Sprječava gubitak kose.

Europska endemska višegodišnja biljka sa visokim stabljikama koje podupiru žute cvjetove. Govori se da ju je otkrio čuvar ovaca koji je shvatio da njegove ovce traže tu biljku kada padnu. Protiv edema. Poboljšava mikrocirkulaciju. Blago protu-upalno djelovanje

Porijeklo bergamota nije potpuno poznato te mnogi stručnjaci smatraju da je to mutacija drugih citrusa. Ovo drvo autohtono je u jugoistočnoj Aziji, ali se uzgaja i u Europi, posebice u Italiji. Bergamot se također može naći u Obali Bjelokosti, Maroku, Tunisu i Alžiru. Eterično ulje bergamota ima svježi, voćni miris. Posjeduje antiseptička svojstva te djeluje na stezanje pora što ga čini idealnim za masnu, mješovitu i aknama sklonu kožu. Osvježava, popravlja raspoloženje, pomaže kod anksioznosti, depresije i stresa. Osvježava dah. Prirodni je dezodorans. Njegova antiseptička i protuvirusna svojstva liječe probavne poremećaje te mogu pobijediti crijevne parazite. Idealan je za liječenje urinarnih infekcija i upala nosne sluznice.

Hippophae, široko poznat po nazivu vučji ili pasji trn te bijela sljez. Kompleks tonika bijele sljezi je inovativna aktivacija kompleksa s dokazanom učinkovitošću o životnom ciklusu dlake. - Tradicionalno se koristi za liječenje kožnih bolesti. - Bogat vitaminima C, E i K, karotinoidima, mineralima, amino kiselinama. - fitosterolima i flavonolima. - „superhrana“ za kosu. - Revitalizira i ima antioksidativna svojstva ružmarina. - Štiti kožu, odgađa gubitak kose i potiče rast nove kose.

Svojstva bijelog ljiljana su poznata još od davnina. Zapravo se vjerovali da ako žena koristi ekstrakt bijelog ljiljana u kadi, da će zadržati svoju mladoliku ljepotu. - Danas se eterično ulje bijelog ljiljana koristi u parfemima. - Biljka se prvenstveno koristi za vanjsku upotrebu i primjenjuje se kao melem za kožu protiv čireva, vanjske upale i sl. - Istodobno omekšava kožu, zateže je i otklanja bore.

Borovnica je višegodišnja žbunasta biljka koja uspijeva u pješčanim područjima Sjeverne Amerike te u šumama i šumovitim livadama Europe. Voće je obično plavo-crne boje. Danas se uzgaja u mnogim zemljama s obzirom da ju se smatra super hranom. Borovnice su još od antičkog vremena korištene u učinkovitom liječenju dijareje, problema sa cirkulacijom, upala sluznice nosne šupljine te ateroskleroze. Brojne aktivne supstance izdvojene su iz lišća i bobica ove biljke uključujući vitamine, šećere, tanine i kiseline. Antacijanini se smatraju najvažnijim farmakološki aktivnim supstancama. Klinička istraživanja su pokazala beneficije korištenja borovnica u liječenju oftalmoloških poremećaja, kao što su glaukom, mrene i dijabetička retinopatija. Ekstrakti borovnice pospješuju cirkulaciju. Čajevi od lišća imaju dugu povijest kao narodni lijek za hipoglikemiju. Ekstrakti djeluju i protuupalno. Lišće i bobice tradicionalno se koriste zbog svojih svojstava zatezanja. Ekstrakti borovnice koriste se za liječenje kožnih poremećaja, protiv prhuti te za čišćenje kože.

Autohton u Africi i Indiji, bosiljak je iz Indije u Grčku stigao putevima Aleksandra Velikog. Bosiljak je sveta biljka u Indiji, povezuje ju se s hindu božicom Tulasi - simbolom ljubavi, vjernosti i vječnog života. Naziv bosiljak dobiven je iz grčke riječi “basileus“, što znači kralj, te je biljki dodijeljen kraljevski status zahvaljujući posebnim svojstvima koje posjeduje. Latinski naziv vjerojatno vuče korijen iz grčke riječi “okimon“, što u grubom prijevodu znači mirisne usne. Antičkim Grcima i Rimljanima ova biljka je simbolizirala netrpeljivost i ludilo. Siromaštvo su prikazivali kao odrpanu ženu s bosiljkom. Drevni Egipćani palili su bosiljak i mirisnu smolu kako bi udovoljili svojim bogovima, te su istom mješavinom balzamirali mrtve. U Perziji i Maleziji bosiljak se sadi na grobove, a u Egiptu žene bacaju lišće bosiljka po grobovima najmilijih. Druge narodne tradicije pridonijele su asociranju biljke na ljubav. Bosiljak je u Italiji i istočnoj Europi simbol ljubavi te ga se smatra afrodizijakom i ljubavnim napitkom. U prošlosti su Talijanke stavljale posudu s bosiljkom na prozor kao znak da su spremne primiti svog ljubavnika. U sjevernoj Europi, zaljubljeni su kitice bosiljka razmjenjivali u znak vjernosti. Kinezi su imali holistički pristup bosiljku te su ga koristili za liječenje bolesti trbuha, bubrega i krvi. Hipokrat ga je koristio za liječenje dijareje i probavnih problema, uključujući povraćanje. Eterično ulje bosiljka smanjuje mentalni umor, pruža mentalnu bistrinu i pomaže u koncentraciji. Pomaže kod glavobolje i migrene. Odbija insekte. Tradicionalno se koristi za liječenje akni, uboda insekata, ugriza zmija i infekcija kože.

Ruža simbolizira ljepotu i ženstvenost te je odličan hidratantni agent. To daje osjećaj mira i koristi se kao antidepresiv jer pomaže uravnotežiti emocije. Ruža se odavno koristi narodnim lijekovima, posebno u području za njegu kože. - Ulje ruže se koristi u kozmetici i industriji parfema. - Ono je sedativ, afrodizijak, tonik i ima antidepresivna svojstva. - Vlaži, tonira i idealno je za suhu i zrelu kožu. - Voda ruže ima učinak sredstva za zatvaranje rana i antiseptičko djelovanje. - Blago i sigurno čisti i osvježava suhu i osjetljivu kožu.

Sjeme biljke bundeve sadrži slatko i bogato ulje korištenu u kozmetičkim uljima i losionima. - Listovi bundeve i sokovi se primjenjuju na opekline kože zbog vlažnosti i umirujućih svojstava. - Ekstrakt cvijeta ima antioksidativna svojstva. - Eterična ulja se u brojnim istraživanjima navode kao prehrambena i farmaceutska prednost jer su bogata vitaminom E i monozasićenim masnim kiselinama. - Sadrži mnoštvo enzima.

Celer je dobro poznata i naširoko se koristi u Grčkoj, još od davnina. Zapravo, i njegov grčki naziv je najčešće korišten u engleskom (celer). - Sadrži vitamine A, B1, B2, C i K. - Bogat mineralima i vlaknima.

Cimet potječe s otoka Šri Lanke,a također je autohton u jugozapadnoj Indiji i Burmi. Prema mitu, Feniks je cimet, mirisnu smolu i nard bacio u vatru iz koje je ponovnorođen. Cimet se u kineskim zapisima spominjao već davne 2800. godine prije Krista, a koristilo ga se diljem svijeta. Na hebrejskom i arapskom cimet je opisivan kao “amamom“, što znači mirisni začin, dok su ga Talijani zvali “il canella“, što znači mala cijev, a što prigodno opisuje štapiće cimeta. Drevni Egipćani koristili su cimet u balzamiranju, dok ga je Hipokrat koristio za liječenje ženskih bolesti. Eterično ulje cimeta ima antiseptičko, antibakterijsko, antigljivično, te stimulativno i osvježavajuće djelovanje zahvaljujući visokom sadržaju fenola i terpena. Eterično ulje cimeta olakšava mentalni umor i stres te budi i podiže duh. Idealan je za čišćenje i osvježavanje zraka. Ulje djeluje protiv nadutosti te je idealno za liječenje loše probave (napuhanost, gubitak apetita i plinovi), kao i protiv bolova u trbuhu izazvanim dijarejom te protiv bolova povezanih s menstruacijom i menopauzom.

Citrus je porijeklom iz jugoistočne Azije, vjerojatno podrijetlom iz Indonezije ili Malezije. - Antibakterijski i ima svojstva antiseptika. - Sprječava masnoću kože. - Revitalizira kožu kroz kiseline koje sadrži. - Vlaži i umiruje kožu.

Ime papar dolazi od riječi „pippali“, sanskritske riječi za začine. On potječe iz Indije i uvelike se koristi u indijskoj, kineskoj i japanskoj kuhinji. - Poboljšava mentalnu bistrinu i pamćenje. - Jača živčani sustav. - Njegova antioksidativna svojstva mogu spriječiti ili popraviti oštećenje uzrokovana slobodnim radikalima.

Autohton je u dijelovima Europe s umjerenom klimom, u zapadnoj i središnjoj Aziji te na Himalaji. Crni ribiz je odličan izvor minerala i vitamina, posebice vitamina C. Djeluju antioksidacijski i hidratizirajuće te pomaže u sprječavanju isušivanja i pucanja usnica. Djeluje antibakterijski i pomaže u podizanju imuniteta. Dobar je za liječenje prehlade i gripe. Djeluje umirujuće i protiv iritacija, pomaže u zaustavljanju dijareje i u smirivanju probavnih smetnji.

Crveno vino se obično pravi od fermentiranog soka crvenog grožđa. Najstariji poznati dokazi proizvodnje vina u Europi datiraju iz 4500. godine pr.Kr. u Grčkoj. Platon je mudro rekao: “Ništa savršenije ili vrednije od vina nikada Bogovi nisu poklonili ljudima.“ Oni koji su u prilici uživati u raznim okusima koje nude vina, sada u crvenom vinu mogu tražiti i svojstva koja su blagotvorna za naše zdravlje. Prema jednom od mitova, bog Dioniz otkrio je prvu vinovu lozu te je ljude uputio u kulturu spravljanja vina i vinogradarstvo. Hipokrat je određena vina preporučivao kako bi se smanjila vrućica ili dezinficirala rana te kao diuretik ili dodatak prehrani. Crveno vino se smatra eliksirom mladosti. Bogato je polifenolima i resveratrolom koji stimuliraju sintezu proteina SIRT-1 te produžuju dugovječnost stanica kože. Odgađa proces starenja kože te se bori protiv bora. Djeluje protiv slobodnih radikala, detoksicira, čisti i umiruje kožu. Pruža snažno antioksidacijsko, antimikrobno i protuupalno djelovanje. Istraživanja su pokazala da štiti od određenih tumora i bolesti srca zahvaljujući antioksidacijskim svojstvima polifenola. Djeluje pozitivno na razine kolesterola i krvni tlak. Smanjuje oksidacijski stres uzrokovan povećanim razinama glukoze nakon jela.

Cistus, divlja ruža i iris su tri najvažnije apikulturalne biljke. Prema mitologiji, bogovi Olimpa su podarili mnogo terapeutskih i kozmetičkih vrlina na cvijeće cistusa. Iris je bilja s kozmetičkim svojstvima koja raste u divljini prirode. Divlja ruža simbolizira ljepotu i ženstvenost. - Cistus je poznat po svojim antigljivičnim, antibakterijskim i omekšavajućim svojstvima. - Iris ima antigljivična i antiupalna svojstva. - Divlja ruža ima svojstva antiseptika, toniranja, afrodizijaka i diuretika. - Geni cistusa, divlje ruže i irisa su povezani s različitim mehanizmima hidratacije koji pune rezerve vlage kože.

Autohton u Kini, ginko je živući fosil s obzirom da ga se smatra najstarijom vrstom drveta koja je preživjela na Zemlji s poviješću koja datira više od 200 milijuna godina. Moguće je da je najstarija živuća sjemena biljka te ju stoga neki smatraju jednim od svjetskih čuda. Vrste ginka bile su nekada uobičajene u Sjevernoj Americi i Europi. Dok su njezini “rođaci“ izumirali u drugim dijelovima svijeta, ginko biloba preživjela je jedino u Kini te je postala poznata Europljanima u 18. stoljeću. Ginko je bogat polifenolima te ima protualergijska i protuupalna svojstva. Učinkovito liječi otečenost i tamne krugove oko očiju. Moćan je antioksidant te čistač slobodnih radikala. Pospješuje mikrocirkulaciju, poboljšava irigaciju tkiva, aktivira stanični metabolizam, posebno u korteksu. Koristi za liječenje bronhitisa, ozeblina, artritisa i edema, kao i za induciranje poroda.

Gorka naranča pojačava metabolizam i pomaže u lipolazi. Eterično ulje neroli ima miris sličan bergamotu i i proizvodi se od cvijeta gorke naranče. - Bogata vitaminom C, flavonima i drugim antioksidantima. - Smanjuje pojavu celulita. - Jača cirkulaciju u krvi. - Kosi daje dodatan sjaj. - Koristi se u kremi za lice kako bi zaštitila osjetljive kapilare u koži. - Koristi se u svrhu aromaterapije za liječenje depresije, napetosti i problema s kožom.

Višegodišnja biljka sa žućkastim cvjetovima. Autohtona u Europi. Njen uobičajen naziv (St John’s Wort – trava Sv. Ivana) dolazi od tradicionalnog cvjetanja i žetve na dan Sv. Ivana, 24. lipnja. Hipokratova biljka. zaceljuje-regenerira umiruje hidratizira blagi antiseptik

Grejp je idealan za masnu kožu i kožu sklonu aknama. Smatra se da je prvi put uzgojen u Zapadnoj Indiji tijekom 18. stoljeća te da je vrlo osnažujući i osvježavajući. - Detoksicira i pomaže u borbi protiv celulita. - Ima antioksidativna svojstva. - Korišten u borbi protiv stresa, tuge i mentalnog umora.

Grožđe potječe iz Perzije, a na Mediteran su ga prenijeli Feničani. Tada se proširilo Grčkom i Egejskim otocima. Grožđe se uzgaja u toplim, umjerenim klimama diljem svijeta kao voće, a koristi se i za proizvodnju vina. U antičkoj Grčkoj, vinova loza bila je simbol civilizacije. Antički Grci obožavali su Dioniza, boga vinove loze, vina i ekstatičnog ludila. U 15. stoljeću u Francuskoj su liječnici koristili ljepljivi i bistri biljni sok - “vinske suze“ za površinske rane te kao losion za oči. Krajem 18. stoljeća njemački i britanski higijeničari preporučali su grožđe kao jedini sastojak u detoksikacijskoj dijeti. Hipokrat je grožđe koristio za liječenje ženskih bolesti te za psorijazu vjeđa. Grožđe sadržava puno polifenola, posebice resveratrola, kao i vitamina. Ima snažno antioksidacijsko, protuupalno i antimikrobno djelovanje. Nudi intenzivno učvršćujuće djelovanje te smanjuje broj i dubinu bora. Nutritivni sadržaj grožđa blizu je krvnoj plazmi te su dijete bazirane na grožđu dobre za detoksikaciju. Grožđe je hranjivo voće i blagi laksativ koji može pomoći tijelu u oporavku, osobito kod bolesti probavnog trakta i jetre. Pomaže kod liječenja proširenih vena, hemoroida i krhkosti kapilara.IJAVA

Plod kaktusa raste u sunčanim i toplim predjelima. Autohton je u Meksiku te su je u Europu donijeli Španjolski istraživači. Danas u Europi raste u izobilju. Plod kaktusa je visoko učinkovit u hidrataciji te je umirujući sastojak svih proizvoda za kožu. Dubinski i dugotrajno hidratizira. Smiruje osjetljivu i suhu kožu. Koristili su ga za liječenje gastrointestinalnih problema, kao što je diareja.

Ova biljka je autohtona u sjevernoj Europi, a samoniklo raste i u zemljama srednje Europe. Posebno je obilna u istočnoj Europi, a uzgajaju je u mnogim zemljama, uključujući zapadnu Aziju, mediteransku regiju sjeverne Afrike i SAD. Naziv kamilica dobiven je iz grčkih riječi “chamai“, što znači na zemlji i “melo“, što znači jabuka, zahvaljujući mirisu koji podsjeća na miris jabuke. Latinski naziv, “Matricaria recutita“ znači voljena majka medicine jer ju se koristilo u ženskoj higijeni. U drevnom Egiptu biljka je bila posvećena bogu sunca. Kamilica je bogata a-bisolbolom, azulenom i flavanoidima. Djeluje antiiritacijski i protuupalno, te je idealna za liječenje ispucale kože, modrica, smrzotina i uboda insekata. Ima blago antiseptičko djelovanje i čisti pore od nečistoća. Tradicionalno, čaj od kamilice koristi se za ispiranje kose kako bi se pospješila plava boja. Kada se koristi u aroma terapiji - tonira, smiruje i opušta. Koristi se u liječenju probavnih problema, hemoroida, te iritacija i upala usta i desni.

Autohton je u sjeverozapadnoj Indiji, posebice u području poznatom kao Kardamom brda, a raste i u sličnim predjelima Šri Lanke. Raste u predjelima ispod tropskih prašuma, na nadmorskim visinama od 750 do 1500 metara, gdje godišnje pada oko 4000 mm kiše. Kardamom se uzgaja u Indiji, Šri Lanki, Gvatemali i Tanzaniji. Hindusi su kardamom koristili u ceremonijama počasti preminulima. Drevni Indijci, više od 1000 godina prije Krista, koristili su kardamom u liječenju raznih bolesti. Kardamom je, kao i cimet i đumbir, stimulans te se za njega vjeruje da pomaže kod probavnih problema, nadutosti i glavobolja. Grci i Rimljani su ga koristili kao začin. Ima antiseptičko, protuupalno, diuretičko i stimulativno djelovanje. Koristi se za liječenje kožnih problema, čireva, probavnih problema, svrbeža i boli uzrokovane upalama. Blagotvorno djeluje na um i duh, a s obzirom da podiže raspoloženje, pomaže kod mentalnog umora i živčanosti. Eterično ulje kardamoma koristi se kao miris u sapunima, kozmetici i parfemima orijentalnih tipova.

Svi dijelovi kesten biljke su bogati taninima, što je razlog zašto se kesten koristi u medicini. - Ima antiupalna svojstva i djeluje kao sredstvo za iskašljavanje. - Koristi se protiv bronhitisa i olakšava upale grla. - Listovi kestena se koriste za liječenje reumatskih bolesti i ukočenosti zglobova. - Ekstrakt cvijeća liječi depresiju i anksioznost. - Infuzija od lišća i kestena vraća sjaj kose.

Komorač raste u divljini u gotovo svim dijelovima Europe s umjerenom klimom, no smatra ga se autohtonim u području Mediterana. U antičkoj Grčkoj komorač je bio poznatiji po imenu Maraton, s obzirom da je rastao u izobilju na području Maratona. Korišten je u terapeutske svrhe te je bio poznat kao simbol uspjeha. U Kini, Indiji i drugim državama koristilo ga se kao protuotrov za zmijske otrove, kao i kod otrovanja gljivama. Rimljani su žvakali komorač kako bi smanjili apetit, dok su ga puritanci žvakali za vrijeme posta kako bi se lakše nosili s glađu. Komorač se vješao u srednjovjekovnim domovima za sreću i kako bi se otjerali zli duhovi. Hipokrat ga je koristio kao analgetik te je njime liječio iregularno krvarenje iz maternice. Komorač ima antiseptičko, antimikrobno, antiiritacijsko i hidratacijsko djelovanja. Pomaže kod povećanja mlijeka kod dojilja te regulira menstruaciju. Pomaže probavu i liječi jetru od štete nanesene konzumiranjem alkohola.

Kopriva raste u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Rast koprive indikativan je na tlu bogatom dušikom gdje je ima u izobilju. Naziv “Urtica“ (od latinske riječi “urare”, što znači “gorjeti”) dodijelio joj je Plinije zbog peckanja i crvenila koje uzrokuje u dodiru s kožom. Bila je dobro poznata u antičkoj Grčkoj. Hipokrat ju je koristio za liječenje kožnih bolesti. Kopriva je bogata elementima u tragovima, ključnim aminokiselinama, proteinima i vitaminima koji stimuliraju rast kose. Kao tonik za kosu sprječava ispadanje kose i održava ju mekom i sjajnom. Regulira masnoću kože i vraća izlučivanje sebuma na normalnu razinu. Koristi se za liječenje kožnih problema (posebice ekcema), artritičnih bolova, gihta, anemije i hemoroida. Djeluje protiv iritacija, dovlači više krvi na površinu čime se pomaže eliminacija toksina koji uzrokuju reumu. Infuzija biljke vrlo je djelotvorna u suzbijanju unutarnjeg krvarenja. Sok biljke može se koristiti kao protuotrov za peckanje nastalo u dodiru s lišćem. Infuzija svježeg lišća djeluje ljekovito i umirujuće kao losion protiv opeklina.

Krastavac potječe iz divljih podnožja planina sjeverne Indije, gdje slične vrste i danas rastu. Iz Indije se proširio u Grčku i Italiju. Car Tiberije navodno je krastavce imao na svom stolu tijekom cijele godine. Hipokrat je krastavce koristio za liječenje zatvora, kao i za diuretičke probleme. U Parizu su 1902. godine parfemi s mirisom krastavca bili iznimno moderni. Krastavac djeluje hidratizirajuće, hladi, smiruje i revitalizira te ga se koristi kao sastojak u oblogu za oči, kremama za lice te proizvodima za njegu nakon izlaganja suncu. Pospješuje elastičnost kože. Krastavac pomaže u liječenju zatvora i želučanih problema, kao i kod problema u probavi kod djece. Može ga se koristiti kao oblog za opekline i čireve.

Lovor je autohtona biljka južnog Mediterana koja se uzgaja zbog aromatičnih listova u Turskoj, Alžiru, Maroku, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Meksiku. U Grčkoj je naziv za lovor “Daphne”. Daphne je bila prekrasna nimfa u koju se zaljubio Apolon. Njezini roditelji pretvorili su je u drvo kako bi je zaštitili od Apolona. Njoj za uspomenu, Apolon je napravio krunu od lovora koju je nosio na glavi. Lovor vuče korijen iz latinske riječi “laudare“, što znači hvaliti. Krune od lovora oduvijek su davane kao nagrada u sportskim događanjima, te kao simbol pobjede i časti. Hipokrat je lovor koristio za liječenje histerije i tijekom poroda. Lovor sadržava masne kiseline, vitamine A i E, te metale i poznat je po blagotvornom djelovanju na kosu. Poboljšava strukturu dlake i pomaže kod tretmana protiv gubitka kose. Tonira, hrani i vraća sjaj kosi. Lovorovo drvo koristilo se u liječenju probavnih problema, bronhitisa i gripe. Koristi ga se za liječenje gornjeg dišnog trakta te za olakšavanje boli kod artritisa. Smiruje želudac, te stimulira apetit i izlučivanje probavnih sokova.

Lupina je rasprostranjena kao divlja biljka diljem južnog Balkana, Sicilijanskih otoka, Korzike, Sardinije i Egejskih otoka, kao i Palestine i zapadne Turske. U Grčkoj, posebno na otoku Kreti i području Peloponeza, lupina je česta užina za vrijeme posta pred Uskrs. Obično se natapa u morskoj vodi 2-3 sata kako bi se ublažio okus te se jede sirova. Prženo sjeme koristi se kao zamjena za kavu. Lupina je bogata peptidima, elementima u tragovima (bakar, cink, željezo) i vitaminima (B3, B5), koji stimuliraju metaboličku aktivnost folikula kose te pospješuje diferencijaciju keratinocita čime se potiče rast. Proteini lupine inhibiraju djelovanje 5-a reduktoze čime smanjuju količinu proizvedenih DHT-a koji uzrokuju smanjenje folikula kose. Poboljšava mikrocirkulaciju oko folikula kose i na taj način poboljšava učinkovitu opskrbu kisikom i nutrijentima.

Višegodišnja zeljasta zimska biljka sa žutim cvjetovima koji sliče malim proljetnim cvjetovima tratinčice. Ovo je uobičajena jestiva divlja trava koja raste u poljima i na obrađenoj zemlji. Može ju se naći diljem Europe, u Sjevernoj Americi i Aziji te je uobičajena na sjevernoj hemisferi. Znanstveni naziv “Taraxacum officinale“ biljci je dan budući da je opetovano liječila poremećaje, smetnje i sve bolove u tijelu. Biljka je bila poznata i pod imenom “lavlji zub“ zahvaljujući nazubljenim listovima (od tuda potječe engleski naziv “dandelion”). U prošlosti se korijen mrvio i koristio kao zamjena za kavu. Bogat je vitaminima A, B, C i D, željezom, kalijem, magnezijem i kalcijem. Maslačak je jedna od najmoćnijih diuretičkih i antioksidacijskih biljaka. Maslačak smanjuje apetit i pomaže metabolizam masti i šećera.

Endemska biljka mediteranskog područja. Poznata još u Antičkoj Grčkoj, smatrali su je simbolom slave, bogatstva i blagostanja. Prema jednom mitu Atena, božica mudrosti i mira, i Posejdon, bog mora, jednom su se borili za dominaciju nad gradom Atenom. Zeus je pristao dodijeliti grad onome bogu koji načini najbolji dar za ljude. Atena je tada stvorila prvo drvo masline koje je izbilo iz stijena akropole, dok je Posejdon stvorio konja. Bogovi su odlučili da je Atenin dar bolji te su joj dodijelili grad. Biljka se još uvijek povezuje s mudrosti i mirom te postaje simbolom časti još na antičkim Olimpijskim igrama kada ju se darovalo pobjednicima. Hipokrat ju je koristio za liječenje ženskih bolesti. Maslina je bogata vitaminima E i A te polifenolima. Hidratizira i hrani kosu i kožu. Posjeduje snažno antioksidacijsko djelovanje te štiti kosu i kožu od slobodnih radikala. Pospješuje regeneraciju i blistavost kože. Pospješuje elastičnost kože. Djeluje protuupalno i antibakterijski.

Mažuran je autohton u području Mediterana. Uzgajao se u Egiptu prije 3.000 godina. Antički Grci i Rimljani krunili su mladence ovom biljkom - simbolom sreće. Slatki mažuran rastao je u tolikom izobilju na Siciliji, da je i dandanas na grbu antičkog grada Marjora, po kojem je biljka i dobila ime. Na Kreti je mažuran bio medalja časti koju su nosili najistaknutiji vođe. Grci su vjerovali da ako djevojka stavi mažuran u krevet, Afrodita će ju posjetiti u snu i otkriti joj identitet budućeg supruga. Mažuran se tradicionalno koristi kao začin, ali i kao čaj zahvaljujući svom svojstvu olakšavanja boli. Hipokrat ga je koristio zbog njegova antiseptičkog djelovanja. Eterično ulje djeluje kao analgetik, ima opuštajuća, umirujuća svojstva te djeluje protiv nesanice. Pospješuje koncentraciju i ublažuje hiperaktivnost. Smanjuje stres i anksioznost te smiruje blagu depresiju. Iznutra, mažuran se koristi u liječenju bronhitisa, tenzijskih glavobolja, nesanice, anksioznosti, blagih probavnih problema te bolnih menstruacija. Izvana, mažuran se koristi u liječenju mišićnih bolova, artritisa, iščašenja i ukočenih zglobova.

Prvi pisani dokument koji svjedoči o ljekovitim svojstvima meda ispisan je na papirusu prije otprilike 2000 godina, a koji je otkriven u Ebersu (Eberski papirus). U starom Egiptu med se smatrao izvorom besmrtnosti te je korišten za balzamiranje faraona. Biblija hvali med, opisujući njegova svojstva kao simbol prosperiteta i bogatstva. Npr., Obećana zemlja opisivana je kao zemlja gdje “teku med i mlijeko“. U grčkoj mitologiji, novorođeni Zeus othranjen je na medu - hrani bogova. Med se često spominje kroz grčku povijest zahvaljujući svojim posebnim svojstvima iscjeljenja. Med je bogat šećerima, vitaminima i elementima u tragovima. Ima antioksidacijska, antibakterijska i antiseptička svojstva. Ima izvanredan učinak iscjeljivanja. Koristi ga se za liječenje kašlja, anemije i probavnih smetnji. Stimulira apetit. Ima pozitivan učinak na proces rasta kod novorođenčadi i djece tako što pospješuje asimilaciju kalcija i magnezija u kosti.

Paprena metvica je hibrid - križanac vodene i zelene metvice. Ova biljka autohtona je u Europi, a uzgojem se proširila na cijeli svijet. Mintho, prelijepu nimfu koja je svoje ime podarila ovoj biljci, volio je Pluton, bog podzemlja. Perzefona, kraljica podzemlja, postala je ljubomorna na Mintho te ju je pretvorila u krasnu, mirisnu biljku koja do danas čeka na sjenovitom pragu Plutonovog tamnog carstva. Koristi se za davanje okusa svemu - od žvakaćih guma do lijekova. Hipokrat ju je koristio za liječenje mučnine, angine i tuberkuloze. Eterično ulje ima aromatičan biljni miris. Osvježava i stimulira kožu i raspoloženje. Djeluje opuštajuće na mišiće te kao analgetik i antiseptik. Udisanje pomaže koncentraciji i smanjuje mučnine. Pomaže kod probavnih problema i peptičkih poremećaja. Pomaže kod bolnih i umornih stopala s obzirom da hladi kožu te smanjuje osjetljivost na bol i svrbež. Metvica se također koristi kako bi se suzbila iritacija, proširuje male krvne žilice ispod kože da bi se pospješilo kolanje krvi te kako bi koža postala toplija. Antiseptička svojstva metvice čine ju korisnom u sprejevima i pastilama za upaljeno grlo NA

Mirta je autohtona u južnoj Europi i sjevernoj Africi, a rasprostranjena je na području Mediterana. Na Mediteranu je mirta bila simbol ljubavi i besmrtnosti. Posvećena je Afroditi (Veneri) nakon što se od satira skrila u šumi mirte. Prema drugom mitu, Myrrha-ciparska princeza, zaljubila se u oca i skovala plan kako da ga zavede. Kada je saznao što je napravila, od njegovog je bijesa pobjegla te ju je Afrodita pretvorila u drvo mirte iz kojega se kasnije rodio prelijepi Adonis. U antičkoj Grčkoj i Rimu eterično ulje mirte koristilo se za pripremu anđeoske vode, za koju se vjerovalo da vraća svježinu i mladost koži. Hipokrat ju je koristio kao pomoć majkama pri porodu. Mirta ima snažno djelovanje protiv bora jer djeluje na dugovječnost stanica stimulirajući sintezu proteina SIRT-1. Kontrolira komunikaciju među stanicama djelujući na kaveoline proteine te tako kontrolira optimalnu funkciju stanica. Iznutra, mirta se koristi za liječenje infekcija urinarnog trakta, probavnih problema, bronhalnih začepljenja i suhog kašlja. Plod mirte djeluje protiv nadimanja te se koristi za liječenje dizenterije, dijareje, unutarnjih čireva i reume. Izvana se korist za liječenje akni, rana, upala desni i hemeroida.

Morska lavanda simbolizira ljepotu tijekom prolaska vremena ili besmrtne ljepote. Ova plava biljka Mediterana, jako se dobro suprotstavlja starenju kože i vječnom problemu photoaginga. - Hidratizira i poboljšava čvrstoću kože s antioksidativnim djelovanjem koji štiti strukturne elemente kože od UVA i UVB zraka. - Povećava proizvodnju kolagena i štiti kolagen od propadanja uzrokovano UVA zračenjem. - Potiče stvaranje hijaluronske kiseline

Dok je porijeklo vrtne mrkve zagonetka, znamo da je kultivirana mrkva izvorno ljubičaste boje i autohtona na području Afganistana. Naziv vuče korijen iz grčke riječi “carotos“, iako bi porijeklo moglo biti i keltsko. U prvom stoljeću, liječnik Dioscorides preporučao je sjemenke mrkve za stimulaciju menstruacije, za probleme urinarnog trakta te za potenciju. Hipokrat je mrkvu koristio za iskašljavanje. Mrkva se koristi kao izvor beta karotena i antioksidanata kao što su tokoferol, vitamini A i E. Stimulira obnovu stanica kože i vraća joj elastičnost, održavajući je glatkom i pružajući joj zdravi sjaj. Također pruža krasan zlatni ten i pomaže u zaštiti kože od štetnih utjecaja UV zračenja. Korisna je u liječenju dermatitisa, ekcema, psorijaze i bora. Može djelovati protiv dijabetesa i kolesterola, a pomaže u regeneraciji jetre.

Naranča je suptropska biljka iz porodice Rutaceae. Pradomovinom naranče smatraju se Indija i Kina, a u Europu dolazi u srednjem vijeku. Prve naranče bile su gorke, no tijekom vremena mijenjale su okus, aromu i veličinu ploda. Bogata je voćnim kiselinama, šećerom i vitaminom C. Ima blago keratolitičko djelovanje koje rezultira prirodnim sjajem. Idealna je za masnu kožu i akne. Hidratizira kožu. Sprječava pucanje kapilara te pruža sjaj i vitalnost kosi. Eterično ulje koristi se u aromaterapiji te pruža olakšanje kod anksioznosti, depresije te fizičke i psihičke napetosti.

Godišnja zeljasta biljka s žućkasto narančastim cvjetovima. Endemska biljka južne Europe. Ime kalendula – neven dolazi od latinske riječi “kalendae”, što znači prvi dan u mjesecu, vjerojatno zato što neveni cvjetaju početkom skoro svakog mjeseca u godini. Ima bogata hidratizirajuća svojstva Umiruje crvenilo kože i iritaciju. ima blago antiseptičko djelovanje Nježno protuupalno djelovanje umiruje i sprječava iritacije te pospješuje zacjeljivanje rana.

Pačulija se smatra afrodizijakom. Ima ljekovita svojstva. - Pomaže u smanjenju stresa. - Idealan za dehidriranu kožu ili zrele tipove kože. - Eterično ulje pačulija se koristi u aromaterapiji za opuštanje. - Liječi puknutu i ispucanu kožu. - Koristi se kao sredstvo protiv prhuti.

Vrsta Siferitis scardica, poznatiji kao planinski čaj, dugogodišnja je zeljasta biljka porijeklom iz Mt. Olympusa i susjednih planina Grčke. Tijekom zime, planinski je čaj je u Grčkoj najdraži zbog njegovih blagotvornih učinaka. Njegova svojstva su poboljšana dodatkom meda. - Djeluje protiv prehlade i infekcije dišnih puteva. - Ima protuupalna, antioksidantna i bakteriostatička svojstva.

Loza za zauzima posebno mjesto u kozmetologiji. Polifenoli sadržani u listovima vinove loze štite kolagen i elastin u tkivima. Svrstava se u najučinkovitije vrste protiv starenja. - Potiče mladoliki izgled kože. - Zahvaljujući antiokidacijskim svojstvima pružaju koži sjaj. - Ulje sadrži masne kiseline i vitamin E - Ima hidratantna svojstva. - Djeluje umirujuće, protuupalno, antimikrobno.

Vino zauzima posebno mjesto u kozmetologiji. Polifenoli sadržani u listovima vinove loze štite kolagen i elastin u tkivima, potičući mladost i na taj način svrstavaju grožđe u najefektivnije vrste protiv starenja. - Zahvaljujući antioksidantnim svojstvima, pruža sjaj koži. - Ulje sadrži masne kiseline i vitamin E - Ljekovita svojstva daju hidratantni, umirujući, protuupalni, antimikrobni i anti-aging učinak.

Riječ propolis je izveden od grčkih riječi „pro“ i „polis“ koji znače „prije grada“. Pčele skupljaju smolu iz biljaka, kombiniraju ih s voskom i peludi te obogaćuju smolu s enzimima i elementima u tragovima kako bi se stvorile ove supstance. Koriste ga kako bi zatvorile pukotine ili otvorene prostore u košnici te zaštitile od bolesti ili neprijatelja. Također, propolis osigurava potpunu sterilizaciju košnice. - Ekstrakt propolisa posvjetljuje kožu i daje zdravi sjaj - Ima protuupalna djelovanja na kožu i tkiva. - Ima atiseptička, antiokisidantno i antibakterijsko svojstvo. - Koristi se kao sredstvo protiv prhuti i lijek za kosu. - Koristi se u svakodnevnoj njezi zubi i desni zbog antibakterijskih svojstva i pospješivanja zacjeljivanja rana.

Pčelinji vosak proizvodi se u mandibularnim žlijezdama mladih pčela koje ga koriste za izgradnju stanica saća. Pčelinji vosak prva je čovjekova plastika i tisućama je godina korišten kao materijal za modeliranje skulptura i kalupa za izradu nakita. Pčelinji vosak bogat je masnim kiselinama kompatibilnim s kožnim lipidima. Koristi se zbog svojih hidratacijskih i umirujućih svojstava. Daje bogatu teksturu kozmetičkim proizvodima. Kada se nanese na usne, ostavlja sjaj.

Bugarska ruža, poznatija kao Damask ruža je hibrid. Smatra se da ova ruža potječe iz Irana (Perzijski zaljev). Od tuda se uzgoj ruža proširio na Arabiju, Mezopotamiju, Palestinu, Aziju, Grčku, Indiju i Sjevernu Afriku, a zahvaljujući osvajanjima Maura, stigla je čak do Španjolske. Antički Grci i Rimljani vjerovali su da ruža simbolizira Afroditu, božicu ljubavi. Za cvijet se vjerovalo da je izrastao ili bio obojen krvlju umiruće Afroditine ljubavi, Adonisa. Prvo je uzgajana u Perzijskim vrtovima, a Inke su je koristile za kuhanje. Egipćani su je poštivali. Ruža posjeduje antičku ljepotu i simboliku. Ruža ima dugu povijest korištenja u narodnim lijekovima, a posebice u njezi kože. Moderna medicina prepoznala je njena brojna ljekovita svojstva. Eterično ulje ruže upotrebljava se u proizvodima za njegu kože i parfemima. Djeluje smirujuće, podiže raspoloženje te pomaže u ublažavanju depresije djelujući na uravnoteženje hormona i osjećaja. Hidratizira i tonira i idealna je za suhu i zrelu kožu.

Autohton na području Mediterana, ružmarin je karakteristična biljka Grčke flore. Može ju se naći diljem svijeta te je vrijedna namirnica za pčele medarice. Ružmarin ima antioksidacijska i tonirajuća svojstva. Koristi se u proizvodima za njegu kose, s obzirom da učinkovito stimulira rast folikula kose te sprječava prijevremeno ispadanje kose. Smatra ga se učinkovitim lijekom za kontrolu prhuti. Pomaže u detoksikaciji te ga se može koristiti u tretiranju celulita, s obzirom da stimulira cirkulaciju i metabolizam. Eterično ulje ružmarina zahvaljujući svom stimulativnom djelovanju pomaže u borbi protiv pospanosti i mentalnog umora. Pruža brzo olakšanje kod tenzijskih glavobolja.

Smokva je autohtona u jugoistočnoj Aziji i području istočnog Mediterana (od Afganistana do Grčke). Ostatci smokve pronađeni su u iskopinama koje datiraju barem 5000 godina pr. Kr. List smokve koristili su Adam i Eva kako bi sakrili svoju nagost u Edenskom vrtu. Židovskim plemenima smokva je bila simbol mira i plodnosti. Smokva je toliko hvaljena da je i dandanas židovski naziv za smokvu “tamar“ ili “tamarah”- iznimno popularno ime za žensku djecu. U Grčkoj su smokve bile važan dio prehrane spartanskih vojnika, pružajući im snagu i ohrabrujući ih. Drevni Egipćani jeli su smokve, ali su ih koristili i u medicinske svrhe. Grci su koristili lišće smokve kao zdjele u kojima su kuhali ribu. Mitologija govori o Zeusu koji je lovio titana Sykeusa (grči naziv za smokvu je “syka“). Kako bi zaštitila sina, Titanova majka Gaia (Zemlja) pretvorila ga je u veliko drvo smokve. Hipokrat je koristio smokvu za liječenje ženskih bolesti i rana. Smokva je bogata šećerima, flavonoidima i vitaminima. Hidratizira, umiruje i pruža koži mekoću. Ima antioksidacijsko i antibakterijsko djelovanje. Voće je blag laksativ te olakšava probavu. Lišće se koristi kao parna kupelj za hemoroide. Djeluje kao analgetik protiv uboda i ugriza insekata.

Smreka je najraširenija biljka na području umjerene i hladnije klime sjeverne hemisfere. Smreka je još od antičkog doba služila kao zaštita od zlih duhova i vještica. Hipokrat je smreku koristio za zaštitu Atene od epidemije, postavljajući goruće smreke na ulice, trgove i u domove. Borovica je dobro poznata kao eterično ulje, tonik i sredstvo za smanjenje kongestije i detoksikaciju. Vrlo je učinkovita kada se koristi u proizvodima protiv celulita i masnih naslaga, zahvaljujući sposobnosti poticanja mikrocirkulacije. Idealna je za masnu kožu i kosu. Zahvaljujući velikom udjelu flavonoida, djeluje antibakterijski, protuupalno i antigljivično. Bori se protiv mikroorganizama koji uzrokuju stvaranje prhuti. Pomaže u smanjenju stresa i napetosti te pomaže pamćenju. Borovice se također koriste u liječenju cisti, probavnih problema, kroničnog artritisa, gihta te raznih reumatskih stanja.

Endemska biljka Sjeverne Amerike koja je kultivirana 1000 god. pr. Kr. Uspješno se uzgaja u cijelom svijetu, a naročito u južnoj Europi. Prema antičkom mitu, mlada djevojka imenom Clytia zaljubila se u Heliosa, boga sunca, koji joj nije uzvraćao naklonost. Toliko je bila intenzivna njezina strast da je sve svoje vrijeme provodila gledajući u njega i nakon nekog vremena pretvorila se u suncokret, cvijet koji vječno okreće svoje lice prema suncu. Bogat oleinskim i linolnim kiselinama, suncokret ima vrijedna nutritivna, hidratacijska i umirujuća svojstva. Štiti kožu od posljedica uzrokovanih UV zrakama. Štiti kosu od izbljeđivanja uzrokovanog UV zračenjem. Koristi se u liječenju visoke vrućice ili kao oblog na rane, nateknuta područja i ugrize.

Zeleni čaj autohton je u jugoistočnoj Aziji, ali ga se danas uzgaja diljem svijeta u tropskim i suptropskim predjelima. Zeleni čaj je bogat polifenolima koji imaju značajna antioksidacijska svojstva. Ima antiseptička i protuupalna svojstva. Obnavlja i hidratizira kožu.